Странице

среда, 8. фебруар 2012.

Slučaj gospođe O.

Gospođa O. je do te kobne noći živela povučenim životom u beogradskom predgrađu. Kao i većina Srba, i tog dana je mrtva umorna došla kući sa nedovoljno plaćenog posla, istuširala se, preko volje pojela nešto, uključila kompjuter više iz navike, nego što je nešto posebno interesovalo, pustila muziku... i ubrzo zaspala. Probudila ju je hladnoća u stanu. Nije imala kud (bar je kasnije tako izjavila) nego da pusti TA peć da duva. Nakon tridesetak sekundi prvo je osetila smrad paljevine, dim je počeo da izlazi kroz rešetku peći a zatim se čuo prasak i nestalo je struje. Gospođa O. je iznervirano pomislila: "Opet je otišla faza", rezignirano slegla ramenima, uzela još dva ćebeta i vratila se u krevet. Pre nego što je ponovo zaspala, zapitala se ko beše od komšija ima ključ od strujomera...
Nekoliko sati ranije - dok je gospođa O. bezbrižno dremala, približavala se ponoć i sudnji dan kada će temperature u Srbiji dostići viševekovni minimum, a panika je polako dostizala vrhunac kako su se smenjivale vesti da je proizvodnja struje na apsolutnom maksimumu, da ni uvoz više nije dovoljan, da se pregrejavaju bageri u "Kolubari" koji rade 74 sata bez prestanka... Oznojeni direktor EPS-a, skoro da je preuzeo ulogu voditelja na jednom i jedinom Javnom servisu, i molio čovek građane da štede struju, objašnjavao da nam je dogorelo do dupeta, da su restrikcije neizbežne...
Sadašnjost - Ali bilo je kasno za sve, tačno u 23.45 sistem se raspao, i 90 odsto Srbije je ostalo u mraku. Mučeni radnici Elektrodistribucije su se razleteli po terenu, ali uzalud, prve informacije su glasile da će se isporuke električne energije normalizovati, u najboljem slučaju za 24 časa, a najcrnje prognoze su glasile - 36 do 48 časova.
Haos koji je nastao teško je opisati, svi su tražili krivca, javnost je zahtevala da se odgovorni oštro kazne... Oznojeni direktor EPS-a je pozvan na hitan sastanak u Vladi, a svega desetak minuta kasnije, preko radija (ko je sačuvao one prastare aparate na baterije, čuo je) je pročitano saopštenje u kojem se navodi: "Bez obzira što smo prethodnih dana apelovali i molili građane da štede struju, upozoravali da je situacija kritična, ipak je bilo onih koji su nastavili sa neumerenom potrošnjom struje. A među njima se izdvaja osoba... trenutno možemo da saopštimo samo da živi na Kanarevom brdu... koja je direktno odgovorna za kurcšlus koji je doveo do pada sistema. Istraga je u toku, i javnost će ubrzo biti obaveštena o ostalim detaljima".
Gospođu O. je probudilo lupanje po vratima, jedva se dovukla do špijunke i začuđeno konstatovala da u hodniku stoji gomila uniformisanih lica mrkog pogleda. Kada je otključala vrata, dvojica rmpalija su je bukvalno odneli do marice, a forenzičari su se bacili na posao. Nije prošlo dugo, i mediji su se dokopali imena krivca... Do podneva, svi su sve znali o gospođi O, gde radi, koliko godina ima, da joj je TA peć stara više od 30 godina ... Internet portal (jedini čiji je server radio na agregat, doduše ukraden od vojske) je zatim i ekskluzivno objavio (iz pouzdanih izvora) da su cigle u peći nekoliko puta nestrčno slagane, da su pojedine čak i slomljene, kao i da je nedavno poznanik gospođe O. navrat-nanos instalirao novi grejač. Sve je upućivalo na katastrofu, bilo je dovoljno samo da gospođa O. uključi termostat! Oh, koliko je njen zločin izazvao jeda u napaćenom narodu - Zar zato što je njenoj cenjenoj zadnjici bilo hladno, svi moramo da ispaštamo, čulo se sa svih strana. Komšije gospođe O. su se utrkivale ko će saopštiti više detalja o njoj - ne dolazi kod nas na kafu, leti nas izluđuje sa svojim cvećem na terasi, samo se žali zbog nečega, a znala je da nas "onoliko" nagovara da uvedemo parno grejanje... Moš' misliti, da plaćamo skupo grejanje da bi njoj udovoljili, nema šanse, ništa bolje od grejanja na drva! U tom trenutku, možda je i postojala minimalna, sićušna šansa da se gospođa O. ipak nekako izvuče, ali, kap koja je prelila čašu je bilo saznanje da je ona od malih nogu imala običaj da gura viljuške u štekere, a kao starija je često izbijala faze u stanu, čak i u zgradi. Zbog toga je i prodala stan u kojem je ranije živela i preselila se na Kanarevo brdo! 
Dva dana kasnije - za gospođu O. više nije bilo normalnog života, novinari su spavali ispred njenih vrata, ljudi su je vređali na ulici, čak je u senci njenog slučaja ostao herojski podvig radnika EPS-a koji su u rekordnom roku popravili kvar.
Nedugo zatim gopođi O. se izgubio svaki trag, neki su govorili da je pobegla u inostranstvo da bi izbegla suđenje, drugi su tvrdili da sa tri šarplaninca živi na Zlatiboru u kolibi (bez struje, naravno), treći su ubeđeni da je otišla na plastičnu operaciju i da nam se sada smeje negde na nekoj egzotičnoj plaži... Ali, svima je zajednička ozlojeđenost što je glavni krivac izmakao rukama pravde. Zato i ne čudi što se priča o gospođi O. godinama prepričavala, njome su se plašila deca, a priča je postepeno prerasla u urbanu legendu, jednu od najpopularnijih u naprednoj, modernoj Srbiji, koja, eto, samo što nije primljena u EU.  

Нема коментара:

Постави коментар