Godinama sam se pitao kako to da Grci nisu nasledili ništa od svojih predaka (starih Grka), ni pamet, još manje lepotu, ni sposobnost visokoumnog razmišljanja... Kakva monumentalna zabluda! Živi su stari Grci, samo u novom, lepšem pakovanju, i zaposleni su u državnoj službi!
Ako vam nije jasno zbog čega se Grci toliko protive najavljenim merama štednje i zašto su stalno na ulicama, vreme je da vas upoznam sa nekim od silnih beneficija koje dobijaju (ili su dobijali) zaposleni u grčkom državnom sektoru.
Priča počinje davne 1911. kada je tadašnja kraljevina Grčka donela Ustav, u kojem se navodi i da je državnim službenicima posao zagarantovan a otkaz zabranjen... I posle rušenja vojne diktature i donošenja novog Ustava 1975. ova odredba se i dalje primenjivala u praksi jer nijedna od brojnih nestabilnih Vlada nije želela da se zamera glasačima. A na to su nadovezale desetine, možda i stotine neverovatnih dodataka na platu. Pa kaže:
Državni službenici su dobijali 13. i 14. platu, pola mesečne zarade su dobijali za Uskrs, drugu polovinu pred godišnji odmor, a 14. plata se delila za Božić. U penziju se može i pre 50. godine života, a rođaci 4.500 umrlih Grka, koji su radili u javnom sektoru, godinama su dobijali penzije. Sasvim opravdano, velika pažnja je posvećena budućim naraštajima: neudate ili razvedene kćerke državnih službenika, nakon smrti roditelja, nastavile su da primaju njihove penzije, a tu povlasticu je koristilo oko 40.000 Grkinja, što je državu koštalo bednih 550 miliona evra godišnje! Tu nije kraj brige o deci - roditelji zaposleni u državnom sektoru su dobijali dodatak za dete (jedno) i to sve dok se naslednik/ca ne ožene ili udaju! Sa druge strane, bonus sledi i neoženjenim i neudatim radnicima/radnicama... jasno, što da se zlopate deca. Em su sami em se ubijaju od posla.
Kuriri u ministarstvima su imali dodatak od 290 evra zato što su na vreme preneli poneku kovertu iz kabineta u kabinet, u istoj zgradi. Zaslužene bonuse su imali i službenici koji su pokazali da znaju da koriste foto-kopir aparat, radnici u državnom osiguranju su dobijali naknadu za prevoz iako nikada nisu izašli na teren, a šumarima je, između ostalog, pripadao i dodatak za rad na otvorenom... Mučenici, tolika drva, a oni sami, i još duva vetar! Buuuuuu! Državna železnica je mašinovođe nagrađivala sa 420 evra za redovno pranje ruku, a službenicima je sledovao dodatak za redovno dolaženje na posao, a ova nepopularna mera je uvedena nakon što su istraživanja pokazala da oko 50 odsto od 730.000 državnih službenika uopšte ne dolazi na posao! Zato i ne čudi što su, na primer, vozači autobusa u Atini imali mesečni dodatak od 310 evra ukoliko tokom meseca nijednom ne zakasne na posao.
Oni koji se izdvajaju od proseka moraju da budu stimulisani, je l' tako - bonus za znanje stranog jezika i korišćenje kompjutera. Na početku PC ere, u Grčkoj je bilo opšteprihvaćeno mišljenje da su računari štetni i da treba nagraditi sve koji se nalaze u istoj prostoriji sa tim mehaničkim zverima... Nema veze da li u kancelariji u kojoj radi 40 ljudi ima samo jedan kompjuter, svih 40 heroja dobija bonus! Vozači starijih službenih automobila su mesečno dobijali 25 evra zato što moraju da zagreju motor pre vožnje, a dodaci su sledovali i za korišćenje fabričke menze, i za iscrpljujuće gledanje u propeler broda kao što je to slučaj u Gčkoj obalskoj straži. Ministarstvo pravde je nagrađivalo službenike koji parnice završe na vreme...
Kao i Srbi, i Grci mnogo vole razne Savete i Upravne odbore, a ne znam zašto, svi su okomili na vredne ljude iz Saveta koji vodi računa o jezeru Kopijas. Možda zato što je jezero presušilo još početkom tridesetih godina prošlog veka! Međutim, tradicija mora da se poštuje pa kada neki od članova ovog Saveta, ne daj bože umre, bira se njegov doživotni naslednik.
Kada sam prvi put čuo za neke od ovih zezancija, mislio sam da su izmišljene, međutim, sve ove podatke sam kasnije pronašao u grčkim medijima i izveštajima ozbiljnih novinskih agencija. Kada sam video sve ove stavke na gomili, prvo sam počeo da se smejem, a onda sam se nekako rastužio. Pa, Grci su bar imali sve ove dodatke koje mi nikada nećemo imati, opušteno su živeli 30 godina, nisu se mnogo mešali u svoj posao... a bankrot? Koga briga... vredelo je... kao da smo mi u nešto boljoj situaciji.
Kad bolje razmislim za ovakve uslove rada se vredi boriti svim sredstvima. Kakve bre demonstracije, kakvi bakrači! Grcite! Revolucijaaaaaaaaaa....
Ako vam nije jasno zbog čega se Grci toliko protive najavljenim merama štednje i zašto su stalno na ulicama, vreme je da vas upoznam sa nekim od silnih beneficija koje dobijaju (ili su dobijali) zaposleni u grčkom državnom sektoru.
Priča počinje davne 1911. kada je tadašnja kraljevina Grčka donela Ustav, u kojem se navodi i da je državnim službenicima posao zagarantovan a otkaz zabranjen... I posle rušenja vojne diktature i donošenja novog Ustava 1975. ova odredba se i dalje primenjivala u praksi jer nijedna od brojnih nestabilnih Vlada nije želela da se zamera glasačima. A na to su nadovezale desetine, možda i stotine neverovatnih dodataka na platu. Pa kaže:
Državni službenici su dobijali 13. i 14. platu, pola mesečne zarade su dobijali za Uskrs, drugu polovinu pred godišnji odmor, a 14. plata se delila za Božić. U penziju se može i pre 50. godine života, a rođaci 4.500 umrlih Grka, koji su radili u javnom sektoru, godinama su dobijali penzije. Sasvim opravdano, velika pažnja je posvećena budućim naraštajima: neudate ili razvedene kćerke državnih službenika, nakon smrti roditelja, nastavile su da primaju njihove penzije, a tu povlasticu je koristilo oko 40.000 Grkinja, što je državu koštalo bednih 550 miliona evra godišnje! Tu nije kraj brige o deci - roditelji zaposleni u državnom sektoru su dobijali dodatak za dete (jedno) i to sve dok se naslednik/ca ne ožene ili udaju! Sa druge strane, bonus sledi i neoženjenim i neudatim radnicima/radnicama... jasno, što da se zlopate deca. Em su sami em se ubijaju od posla.
Kuriri u ministarstvima su imali dodatak od 290 evra zato što su na vreme preneli poneku kovertu iz kabineta u kabinet, u istoj zgradi. Zaslužene bonuse su imali i službenici koji su pokazali da znaju da koriste foto-kopir aparat, radnici u državnom osiguranju su dobijali naknadu za prevoz iako nikada nisu izašli na teren, a šumarima je, između ostalog, pripadao i dodatak za rad na otvorenom... Mučenici, tolika drva, a oni sami, i još duva vetar! Buuuuuu! Državna železnica je mašinovođe nagrađivala sa 420 evra za redovno pranje ruku, a službenicima je sledovao dodatak za redovno dolaženje na posao, a ova nepopularna mera je uvedena nakon što su istraživanja pokazala da oko 50 odsto od 730.000 državnih službenika uopšte ne dolazi na posao! Zato i ne čudi što su, na primer, vozači autobusa u Atini imali mesečni dodatak od 310 evra ukoliko tokom meseca nijednom ne zakasne na posao.
Oni koji se izdvajaju od proseka moraju da budu stimulisani, je l' tako - bonus za znanje stranog jezika i korišćenje kompjutera. Na početku PC ere, u Grčkoj je bilo opšteprihvaćeno mišljenje da su računari štetni i da treba nagraditi sve koji se nalaze u istoj prostoriji sa tim mehaničkim zverima... Nema veze da li u kancelariji u kojoj radi 40 ljudi ima samo jedan kompjuter, svih 40 heroja dobija bonus! Vozači starijih službenih automobila su mesečno dobijali 25 evra zato što moraju da zagreju motor pre vožnje, a dodaci su sledovali i za korišćenje fabričke menze, i za iscrpljujuće gledanje u propeler broda kao što je to slučaj u Gčkoj obalskoj straži. Ministarstvo pravde je nagrađivalo službenike koji parnice završe na vreme...
Kao i Srbi, i Grci mnogo vole razne Savete i Upravne odbore, a ne znam zašto, svi su okomili na vredne ljude iz Saveta koji vodi računa o jezeru Kopijas. Možda zato što je jezero presušilo još početkom tridesetih godina prošlog veka! Međutim, tradicija mora da se poštuje pa kada neki od članova ovog Saveta, ne daj bože umre, bira se njegov doživotni naslednik.
Kada sam prvi put čuo za neke od ovih zezancija, mislio sam da su izmišljene, međutim, sve ove podatke sam kasnije pronašao u grčkim medijima i izveštajima ozbiljnih novinskih agencija. Kada sam video sve ove stavke na gomili, prvo sam počeo da se smejem, a onda sam se nekako rastužio. Pa, Grci su bar imali sve ove dodatke koje mi nikada nećemo imati, opušteno su živeli 30 godina, nisu se mnogo mešali u svoj posao... a bankrot? Koga briga... vredelo je... kao da smo mi u nešto boljoj situaciji.
Kad bolje razmislim za ovakve uslove rada se vredi boriti svim sredstvima. Kakve bre demonstracije, kakvi bakrači! Grcite! Revolucijaaaaaaaaaa....
Нема коментара:
Постави коментар