Najdraža supruga obično mora da me podvrgne vijetnamskom mučenju da bih uzeo usisivač ili obrisao prašinu... Probudih se danas čio i oran za rad, pa reko', što da (opet) nagrabusim kao Stalone u "Rambu 2", bolje da jednom i ja budem dobrovoljac (što se protivi svim mojim načelima)... Uzmem usisivač, ispraznim kesu, unapred se pomirim sa sudbinom da će me crevo koje ispada iz ležišta dovesti do nervnog sloma negde u 16. minutu posla, i taman kada sam duboko uzdahnuo i krenuo da pristisnem dugme, kvrcnu mi u glavi. Pa, danas je veliki praznik, crveno je slovo! Ne valja se!
Zbunjen držim ono sranje u ruci i ne znam šta da radim. Ako ne usisam kuću danas, teško da ću se uskoro nakaniti, ili još gore, najdraža supruga će me naterati da raspremamo u subotu, kada je, kao što svi znamo, takođe crveno slovo, doduše samo sa ljubitelje fudbala. Sa druge strane, ne bih ni da se zamerim onom gore, mislim, nije da sam neki vernik, ali opet, ionako me već dovoljno tera maler.
Nerado ipak odustah od usisavanja, a da bih ublažio svoje nezadovoljstvo, počeh da ubeđujem sebe da sam sada u malkice boljim odnosima sa nebeskim silama... A nije da nisam u debelom minusu...
Lepo kažu ne valja da se radi na taj dan, a ja sam godinama dirinčio na Badnji dan, često i na Božić i Uskrs, slave i da ne pominjem... Naravno, to nije bila moja krivica, ali ko te pita, onaj gore prekorno gleda u mom pravcu, a ne u pravcu mog tadašnjeg gazde. Tačno je i da mi nikako nije jasno zašto na crveno slovo ne valja da se uključuje mašina za veš (je l' to znači da se i onaj gore modernizovao, pa ga ručno pranje više ne zanima?), ili da se šije, ili da se ide u goste, ili da se ne ide u goste...
Biće da sam mnogo zaostao kada se radi o tim "savremenim" tumačenjima "valja se-ne valja se" običaja. Zato i ne čudi što sam umro od smeha kada su mi ove godine svečano saopštili (uz obavezni dodatak, ništa ne znaš magarče), da nikako ne sme da se baca đubre tokom tri dana Božića. I stvarno, kontejneri prazni, nema čak ni uobičajenih kesa koje komšinica ostavlja u hodniku ispred svog stana... Međutim, negde krajem drugog dana dok se omamljujući miris ostataka prazničnih sarmi širio kućom, usudih se da predložim nešto nečuveno: da ipak bacimo đubre. Logično, naleteo sam na zid... ne valja se i tačka! Ali onaj crv neukog prinudnog vernika mi ne da mira i stalno se pitam zašto je onom gore u interesu da se mi ugušimo od smrada.
Kada bolje razmislim, ja od početka grešim u pristupu. Budući da crvenih slova ima kol'ko hoćeš, imam odlično pokriće za svoju urođenu lenjost, trenutno sam bez posla jer sam radio kada se "ne valja" (napokon razreših i tu misteriju), mašinu za veš skoro nikada nisam uključio, ni šivenjem se ne bavim, volim da jedem u gostima... Ček, ček, a što si prvi put posle više od dve godine dobio na kladionici, a tiket si uplatio na Božić, to, ne pominješ?! Pa, prvo, najdraža supruga me je terala da svratim u kladionicu, što očigledno znači da je to u redu, bar kada se pitaju ona i onaj gore, drugo, ja sam tek sada u dubiozi - kockanje je...porok...znači, koliko ja znam, greh... i kako to sada "valja".
Mora da sam opet ja krivac. Sve bi mi bilo kristalno jasno da sam jedan od novih vernika koji se krste kada god prođu pored crkve, ili pominju bilo šta što ima veze sa onim gore i njegovim saradnicima... Meni su te stvari smešne, često me i plaše, ali zbog toga ja sam danima u nedoumici, jedva mogu i da spavam, jer nisam siguran da se nisam, ne daj bože, ovako neuk zamerio onom gore... Iju, pa i ovo pišem na crveno slovo! Ko zna da li se to "valja"...
Zbunjen držim ono sranje u ruci i ne znam šta da radim. Ako ne usisam kuću danas, teško da ću se uskoro nakaniti, ili još gore, najdraža supruga će me naterati da raspremamo u subotu, kada je, kao što svi znamo, takođe crveno slovo, doduše samo sa ljubitelje fudbala. Sa druge strane, ne bih ni da se zamerim onom gore, mislim, nije da sam neki vernik, ali opet, ionako me već dovoljno tera maler.
Nerado ipak odustah od usisavanja, a da bih ublažio svoje nezadovoljstvo, počeh da ubeđujem sebe da sam sada u malkice boljim odnosima sa nebeskim silama... A nije da nisam u debelom minusu...
Lepo kažu ne valja da se radi na taj dan, a ja sam godinama dirinčio na Badnji dan, često i na Božić i Uskrs, slave i da ne pominjem... Naravno, to nije bila moja krivica, ali ko te pita, onaj gore prekorno gleda u mom pravcu, a ne u pravcu mog tadašnjeg gazde. Tačno je i da mi nikako nije jasno zašto na crveno slovo ne valja da se uključuje mašina za veš (je l' to znači da se i onaj gore modernizovao, pa ga ručno pranje više ne zanima?), ili da se šije, ili da se ide u goste, ili da se ne ide u goste...
Biće da sam mnogo zaostao kada se radi o tim "savremenim" tumačenjima "valja se-ne valja se" običaja. Zato i ne čudi što sam umro od smeha kada su mi ove godine svečano saopštili (uz obavezni dodatak, ništa ne znaš magarče), da nikako ne sme da se baca đubre tokom tri dana Božića. I stvarno, kontejneri prazni, nema čak ni uobičajenih kesa koje komšinica ostavlja u hodniku ispred svog stana... Međutim, negde krajem drugog dana dok se omamljujući miris ostataka prazničnih sarmi širio kućom, usudih se da predložim nešto nečuveno: da ipak bacimo đubre. Logično, naleteo sam na zid... ne valja se i tačka! Ali onaj crv neukog prinudnog vernika mi ne da mira i stalno se pitam zašto je onom gore u interesu da se mi ugušimo od smrada.
Kada bolje razmislim, ja od početka grešim u pristupu. Budući da crvenih slova ima kol'ko hoćeš, imam odlično pokriće za svoju urođenu lenjost, trenutno sam bez posla jer sam radio kada se "ne valja" (napokon razreših i tu misteriju), mašinu za veš skoro nikada nisam uključio, ni šivenjem se ne bavim, volim da jedem u gostima... Ček, ček, a što si prvi put posle više od dve godine dobio na kladionici, a tiket si uplatio na Božić, to, ne pominješ?! Pa, prvo, najdraža supruga me je terala da svratim u kladionicu, što očigledno znači da je to u redu, bar kada se pitaju ona i onaj gore, drugo, ja sam tek sada u dubiozi - kockanje je...porok...znači, koliko ja znam, greh... i kako to sada "valja".
Mora da sam opet ja krivac. Sve bi mi bilo kristalno jasno da sam jedan od novih vernika koji se krste kada god prođu pored crkve, ili pominju bilo šta što ima veze sa onim gore i njegovim saradnicima... Meni su te stvari smešne, često me i plaše, ali zbog toga ja sam danima u nedoumici, jedva mogu i da spavam, jer nisam siguran da se nisam, ne daj bože, ovako neuk zamerio onom gore... Iju, pa i ovo pišem na crveno slovo! Ko zna da li se to "valja"...
Нема коментара:
Постави коментар