Kada je ovako jadno vreme, volim da pročitam lepe vesti... Eto, na primer, da je grad Beograd nabavio devet najmodernijih mašina za uklanjanje žvaka sa trotoara i ulica. Milina jedna, sve mi toplo oko srca kada pogledam karakteristike - za jednu žvaku treba samo pet sekundi, mašina može da očisti oko 200 metara kvadratnih u jednom danu, koristi biorazgradivi deterdžent... i sve to za tričavih 3.000 evra po komadu! Sve skačući po kući (od sreće zbog one toplote oko srca, a možda i zato što četiri dana nisam imao grejanja), bio sam šokiran kada sam naišao na zlurade komentare tipa: "E, samo nam je ovo trebalo", "Nemate pametnije stvari na koje možete da trošite pare", "Vidi se da se približavaju izbori"...
Pa, majka mu stara (zanimljivo je da se nikada ne pominje mlada majka), nama ništa ne valja, žalimo se kada "vlast" ne preduzima ništa, nije nam dobro ni kada se trude. A nije da se ne trude. Za vašu informaciju, pune dve godine su testirali različite modele "žvaka-terminatora", dok posle mnogobrojnih konsultacija i bar jednog osnovanog Odbora, nisu odabrali model koji je idealan za Beograd. Znate li vi koliko je tu radnih sati, da ne kažem prolivenog znoja, uloženo... A sve to, da bi im Beograđani uzvratili na ovakav način. Prosto se divim tim ljudima koji i dalje ostaju na svojim funkcijama, iako očigledno rade u nemogućim uslovima.
Eh, kad se samo setim šta svakodnevno moraju da preguraju preko svojih nejakih leđa - prvo, besmislene žalbe na cenu i kvalitet grejanja - pobogu, kada će Srbi shvatiti da je parno grejanje luksuz i kao takvo je sasvim normalno dostupno u malim dozama. I one gluposti da ga ne treba plaćati tokom cele godine kao i da radijatori treba da budu topli kada je vašoj guzici hladno! Neverovatno, zar ne?! Drugo, nepodnošljiva kuknjava na gradski prevoz - pa, jesu li ljudi uveli nove markice i one lepe svetleće table za poništavanje karata. Jesu, ali to nekima nije dovoljno... Ma, takvi neće biti zadovoljni ni kada se u smiraj ovog veka okonča i mega projekat "Ćira-metroa", jedini takve vrste u svetu. Treće, stalne žalopojke na stavke u računu "Infostana" - aman, je l' negde piše da ti moraš sve da znaš... Naravno, da ne piše, tvoje je da plaćaš, i da ne brineš o takvim sitnicama. Za to su zaduženi vredni ljudi koji svakodnevno izgaraju zbog dobrobiti svojih sugrađana...
Ovde sam rešio da završim tekst, obukao se, pozajmio metlu od komšije, i izašao napolje da očistim trotoar ispred zgrade, i tako se solidarišem sa vrednim pregaocima iz "vlasti" i istovremeno svojim primerom podržim akciju "Očistimo Srbiju". Međutim, posle dva koraka ugazih u pseće govance, zateturah se od smrada pa ugazih u drugo, pa u treće... Moji nagli pokreti su očigledno preplašili kuče... stani malo, ipak je to pacov koji je pretrčao preko staze, a dok su se kese sa đubretom njihale na obližnjem drvetu, duboko sam udahnuo i ushićeno pomislio: "I mi smo bre Evropa, a ovde uskoro neće biti ni jedne žvake". I suzu radosnicu obrisah, ali krišom, da me ne vide oni prokleti kritičari svega i svačega, kao da bi mi poverovali da plaćem od sreće...
Pa, majka mu stara (zanimljivo je da se nikada ne pominje mlada majka), nama ništa ne valja, žalimo se kada "vlast" ne preduzima ništa, nije nam dobro ni kada se trude. A nije da se ne trude. Za vašu informaciju, pune dve godine su testirali različite modele "žvaka-terminatora", dok posle mnogobrojnih konsultacija i bar jednog osnovanog Odbora, nisu odabrali model koji je idealan za Beograd. Znate li vi koliko je tu radnih sati, da ne kažem prolivenog znoja, uloženo... A sve to, da bi im Beograđani uzvratili na ovakav način. Prosto se divim tim ljudima koji i dalje ostaju na svojim funkcijama, iako očigledno rade u nemogućim uslovima.
Eh, kad se samo setim šta svakodnevno moraju da preguraju preko svojih nejakih leđa - prvo, besmislene žalbe na cenu i kvalitet grejanja - pobogu, kada će Srbi shvatiti da je parno grejanje luksuz i kao takvo je sasvim normalno dostupno u malim dozama. I one gluposti da ga ne treba plaćati tokom cele godine kao i da radijatori treba da budu topli kada je vašoj guzici hladno! Neverovatno, zar ne?! Drugo, nepodnošljiva kuknjava na gradski prevoz - pa, jesu li ljudi uveli nove markice i one lepe svetleće table za poništavanje karata. Jesu, ali to nekima nije dovoljno... Ma, takvi neće biti zadovoljni ni kada se u smiraj ovog veka okonča i mega projekat "Ćira-metroa", jedini takve vrste u svetu. Treće, stalne žalopojke na stavke u računu "Infostana" - aman, je l' negde piše da ti moraš sve da znaš... Naravno, da ne piše, tvoje je da plaćaš, i da ne brineš o takvim sitnicama. Za to su zaduženi vredni ljudi koji svakodnevno izgaraju zbog dobrobiti svojih sugrađana...
Ovde sam rešio da završim tekst, obukao se, pozajmio metlu od komšije, i izašao napolje da očistim trotoar ispred zgrade, i tako se solidarišem sa vrednim pregaocima iz "vlasti" i istovremeno svojim primerom podržim akciju "Očistimo Srbiju". Međutim, posle dva koraka ugazih u pseće govance, zateturah se od smrada pa ugazih u drugo, pa u treće... Moji nagli pokreti su očigledno preplašili kuče... stani malo, ipak je to pacov koji je pretrčao preko staze, a dok su se kese sa đubretom njihale na obližnjem drvetu, duboko sam udahnuo i ushićeno pomislio: "I mi smo bre Evropa, a ovde uskoro neće biti ni jedne žvake". I suzu radosnicu obrisah, ali krišom, da me ne vide oni prokleti kritičari svega i svačega, kao da bi mi poverovali da plaćem od sreće...
Нема коментара:
Постави коментар